SUDBINA
Sudbina je mog života
vodila me okomito
vodila me kao skota
vodila me ne zaštitno.
Vodio me put života
kroz krš kamen i kroz trnje
godine su mog života
od najcrnje tame crnje.
Ja sam rodom sa kamena
s krša i sa trnja
sudbina je mog života
od najcrnje tame crnja.
SVEĆENIKU
Pope brate svašta ti umiješ
pod misom se sa oltara smiješ.
Moj paroče ti ništa ne kriješ
pod misom se sa oltara smiješ.
PROĐE MLADOST
Prođe mladost duša pamti
teški život još je tu.
Prohujaše mirni snovi mog djetinstva svi
i radosti više nema niti znadem gdje je.
Srce mi je izbodeno uvredama
kao košulja pod šivaćim strojem i iglama.
Ne sjećam se da sam dobro nekad uživao
a zlo sam strpljivo podnosio i u tome ustrajao.
PRIJA
Kaži meni moja prijo mila
zašto si se tako osušila
ti si s tijelom načisto propala
dvije ti noge ko dva oblizala.
Dvije ti noge kao dvije grane tanke
a dvije ruke kao suhe slamke
kaži meni moja prijo mila
zašto si se kao štrik uvrnila.
SINOVI MOJI
Tri sina imam ko tri jorgovana
Luku, Miju imam i Ivana
tri sina imam kao čvrstu ruku
imam Ivu, imam Miju a imam i Luku
tri sina imam kao tri jablana
Luku, Miju imam i Ivana.
NAJBOLJE AUTO
Jedan je od Fiće napravio kokošinjac i hrani piliće.
Jedan je opet u Mercedes naslagao drva i kaže:
nisu to meni kola prva.
I tako opet jedan u Ladu metnuo kadu
da se kupa sa ženom, skupa.
Jedan opet poručuje koji benzin za upaljače kupuje
i da je najbolje auto taban put
u kojeg su borovske gume kaljače.
Jedan opet kaže da vi ljudi znate šta ne znate
vi ne bi radili ono što radite i pričali ono što pričate.
KOME
Ne znam Makso šta će samnom biti
kome bi se mogo obratiti.
Mnoge pjesme ja sam napisao
i sad ne znam kome bi ih dao.
Napiso sam svakome i svima
a sad ne znam više šta ću s njima.
Nego Makso možeš li kazti
ko će moje pjesme odštampati.
O tebi ću svakom pročitati
da si čovjek od velike časti
i tko s tobom ide taj ne može pasti.
LAŽOV
E moj druže lutko sa vašera
laž gdje ruča tamo ne večera.
Ja sam druže tebi govorio
lošeg posla ti si se latio.
Stalno gladiš stalno mediš stalno lažeš
s laži piješ s laži jedeš
drugima oči s maskom vežeš.
A ljudi se dosjetiše
pa te lažna proglasiše i po tome odbaciše.
ZAHVALNA PJESMA SVEĆENICIMA
Hvala svima braći kršćanima
hvala svima braći vjernicima
hvala svima braći svećenicima
hvala svima braći biskupima
hvala svima braći kardinalima
hvala svima svetim ljudima.
A najviše za kim moje srce vapi
hvala našem ocu svetom Pavlu Papi.
Jedino je što nas diže iz zavisti naše
to su plemenite, svete riječi Vaše.
Tvoji dobri svećenici tebi uvijek mili
i sa nama uvijek vjerni bili.
Sagradiše crkvu od plavog kamena
najljepša je ovo nama uspomena.
Svi gledaju i kažu: nema mana
to je djelo Džalete Stjepana.
Džalto nama prijatelj je bio
pa ovakvu crkvu sagradio.
Pozdrav vama svećenici mili
cijelim svijetom vama se ponosili.
Nek nam žive vjerske vođe Bogu odabrani
i sa njima neka žive braća Brusničani.
Ovaj pozdrav kršćanima neka pamte
Napiso ga Luke Majić Ante.
O IVI FRANINOM
Ide Ivo Franin nosa polupana
skakao je pijan sa tavana
prkosio ženi i svome djetetu
pa je pijan mlatno glavom po sepetu
nije znao Ivo šta će biti
da će lični opis pokvariti
kad ujutro osvanuo sretno novi dan
Ivo lice skriva svoje a nos mu polupan.
KELNERICE
Kelnerice tebe lice krasi
volio bih uvijek moja da si
grudi bujne što ti zadrhtaju
da li moju ljubav osjećaju
bokovi ti i butine tvoje
salomiše krhko srce moje
sa usana bujnih kao vatra sjaju
uvijek meni novu radost daju
ljepša li si od najljepše ptice
kao sunce s neba sija tvoje lice.
JESEN
Evo jesen dođe teške liju kiše
nema više grana s lišćem da ih vjetar njiše.
Samo hladni vjetar puše sa sjevera
nema više laste da leptire tjera.
Nema više svježe trave ni zrele pšenice
nit iz gore pjevaju ptičice.
Vjeverica i medo nose hranu u jazbinu
tu će skupa dočekati zimu.
Granje lišće za prostirku meću
veseli i sretni u jazbinu šeću.
SELO JOŠAVA
Pokraj rijeke i rosnih livada
tu Jošava selo leži sada
to je selo stazica malenih
kraj šljivika i šuma zelenih
najljepše je vako u proljeće
kad se rađa priroda i cvijeće
kad po cvijeću lete pčele male
to je selo veselja i šale.
RASTANAK
Ode Manda kud su sve otišle
a Srećka ostavi da sam bere višnje.
Ode Manda gdje su suknje tješnje
a Srećka ostavi da sam bere trešnje.
Ode Manda gdje svi dobro žive
a Srećka ostavi da sam trese šljive.
Ode Manda sunce li joj njeno.
Iz zbirke: „Pjesme moje žeđi“ 1988.
pv