Anto Majić Lukin

SUDBINA

Sudbina je mog života

vodila me okomito

vodila me kao skota

vodila me ne zaštitno.

 

Vodio me put života

kroz krš kamen i kroz trnje

godine su mog života

od najcrnje tame crnje.

 

Ja sam rodom sa kamena

s krša i sa trnja

sudbina je mog života

od najcrnje tame crnja.

 

SVEĆENIKU

Pope brate svašta ti umiješ

pod misom se sa oltara smiješ.

 

Moj paroče ti ništa ne kriješ

pod misom se sa oltara smiješ.

 

PROĐE MLADOST

Prođe mladost duša pamti

teški život još je tu.

Prohujaše mirni snovi mog djetinstva svi

i radosti više nema niti znadem gdje je.

 

Srce mi je izbodeno uvredama

kao košulja pod šivaćim strojem i iglama.

Ne sjećam se da sam dobro nekad uživao

a zlo sam strpljivo podnosio i u tome ustrajao.

PRIJA

Kaži meni moja prijo mila

zašto si se tako osušila

ti si s tijelom načisto propala

dvije ti noge ko dva oblizala.

 

Dvije ti noge kao dvije grane tanke

a dvije ruke kao suhe slamke

kaži meni moja prijo mila

zašto si se kao štrik uvrnila.

 

SINOVI MOJI

Tri sina imam ko tri jorgovana

Luku, Miju imam i Ivana

tri sina imam kao čvrstu ruku

imam Ivu, imam Miju a imam i Luku

tri sina imam kao tri jablana

Luku, Miju imam i Ivana.

NAJBOLJE AUTO

Jedan je od Fiće napravio kokošinjac i hrani piliće.

Jedan je opet u Mercedes naslagao drva i kaže:

nisu to meni kola prva.

I tako opet jedan u Ladu metnuo kadu

da se kupa sa ženom, skupa.

Jedan opet poručuje koji benzin za upaljače kupuje

i da je najbolje auto taban put

u kojeg su borovske gume kaljače.

Jedan opet kaže da vi ljudi znate šta ne znate

vi ne bi radili ono što radite i pričali ono što pričate.

 

KOME

Ne znam Makso šta će samnom biti

kome bi se mogo obratiti.

Mnoge pjesme ja sam napisao

i sad ne znam kome bi ih dao.

Napiso sam svakome i svima

a sad ne znam više šta ću s njima.

Nego Makso možeš li kazti

ko će moje pjesme odštampati.

O tebi ću svakom pročitati

da si čovjek od velike časti

i tko s tobom ide taj ne može pasti.

 

LAŽOV

E moj druže lutko sa vašera

laž gdje ruča tamo ne večera.

Ja sam druže tebi govorio

lošeg posla ti si se latio.

 

Stalno gladiš stalno mediš stalno lažeš

s laži piješ s laži jedeš

drugima oči s maskom vežeš.

 

A ljudi se dosjetiše

pa te lažna proglasiše i po tome odbaciše.

 

ZAHVALNA PJESMA SVEĆENICIMA

Hvala svima braći kršćanima

hvala svima braći vjernicima

hvala svima braći svećenicima

hvala svima braći biskupima

hvala svima braći kardinalima

hvala svima svetim ljudima.

 

A najviše za kim moje srce vapi

hvala našem ocu svetom Pavlu Papi.

Jedino je što nas diže iz zavisti naše

to su plemenite, svete riječi Vaše.

 

Tvoji dobri svećenici tebi uvijek mili

i sa nama uvijek vjerni bili.

Sagradiše crkvu od plavog kamena

najljepša je ovo nama uspomena.

 

Svi gledaju i kažu: nema mana

to je djelo Džalete Stjepana.

Džalto nama prijatelj je bio

pa ovakvu crkvu sagradio.

 

Pozdrav vama svećenici mili

cijelim svijetom vama se ponosili.

Nek nam žive vjerske vođe Bogu odabrani

i sa njima neka žive braća Brusničani.

 

Ovaj pozdrav kršćanima neka pamte

Napiso ga Luke Majić Ante.

 

O IVI FRANINOM

Ide Ivo Franin nosa polupana

skakao je pijan sa tavana

prkosio ženi i svome djetetu

pa je pijan mlatno glavom po sepetu

nije znao Ivo šta će biti

da će lični opis pokvariti

kad ujutro osvanuo sretno novi dan

Ivo lice skriva svoje a nos mu polupan.

 

KELNERICE

Kelnerice tebe lice krasi

volio bih uvijek moja da si

grudi bujne što ti zadrhtaju

da li moju ljubav osjećaju

bokovi ti i butine tvoje

salomiše krhko srce moje

sa usana bujnih kao vatra sjaju

uvijek meni novu radost daju

ljepša li si od najljepše ptice

kao sunce s neba sija tvoje lice.

 

JESEN

Evo jesen dođe teške liju kiše

nema više grana s lišćem da ih vjetar njiše.

Samo hladni vjetar puše sa sjevera

nema više laste da leptire tjera.

Nema više svježe trave ni zrele pšenice

nit iz gore pjevaju ptičice.

Vjeverica i medo nose hranu u jazbinu

tu će skupa dočekati zimu.

Granje lišće za prostirku meću

veseli i sretni u jazbinu šeću.

 

SELO JOŠAVA

Pokraj rijeke i rosnih livada

tu Jošava selo leži sada

to je selo stazica malenih

kraj šljivika i šuma zelenih

najljepše je vako u proljeće

kad se rađa priroda i cvijeće

kad po cvijeću lete pčele male

to je selo veselja i šale.

 

RASTANAK

Ode Manda kud su sve otišle

a Srećka ostavi da sam bere višnje.

 

Ode Manda gdje su suknje tješnje

a Srećka ostavi da sam bere trešnje.

 

Ode Manda gdje svi dobro žive

a Srećka ostavi da sam trese šljive.

 

Ode Manda sunce li joj njeno.

 

 

Iz zbirke: „Pjesme moje žeđi“ 1988.

pv

27.08.2009