Mile STOJIĆ
Nedavno je objavljena bizarna vijest: zapadni znanstvenici su upravo otkrili da duže žive oni ljudi koji obraćaju pažnju na ženske dekoltee, od onih koji šetaju ulicama zarobljeni u svoje velike misli. Iako svojom bizarnošeu spada u rječnik površne erotologije našega vremena, vijest nije bez vraga u svojoj dubljoj semantici: vraća nas prema suštini. Više života, naime, ima u jednom kokošjem jajetu koje svako jutro pojedemo za doručak, nego u svim muzejima ovoga svijeta.
Dekolte (fr. Decollete- bez ovratnika, prorez na ženskoj haljini, ogoljeni vrat, ramena, prsa, leđa) uistinu je prozor u stvarni svijet, u najdublju stvarnost ovoga našeg jedinog i prolaznog života, u kojemu svaka radost mora biti, kako to veli nobelovac, »dušom plaćena«. Pokojni Czeslaw Milosz kaže da je prva kretnja radost, ali da ona uvijek biva oduzeta. Parabola o dekolteu je iščašenost, koja može biti prečica do mjesta izgubljene radosti.
Smiješnom i ludo veselom mi se čini ideja da oni koji skrivaju vrat i grudi svojih žena od pogleda znatiželjnika žive kraće. Bog ih kažnjava, jer su ono što je on stvorio pokušali opredmetiti, prisvojiti samo za sebe. Jer su učinili nasilje nad životom i stoga život ne doživljavaju kao ljepotu, nego kao pokoru i kaznu. Zbog toga oni svoje carstvo zasnivaju na rječniku poništenja i smrti.
Vrelo: "Rječnik za petak i subotu", str.57